Aki Rahimovski, frontmen grupe Parni valjak i jedan od najboljih i najprepoznatljivijih vokala naših prostora svih vremena, preminuo je u 67. godini života u Novom Mestu.
Rođen je 5. lipnja 1955. godine u Nišu, a potom se preselio u Skoplje gdje je kao dijete glazbenog profesora pohađao glazbenu školu na odsjeku za klavir i pjevanje. Prije glazbene karijere igrao je nogomet u klubu “Vardar”, no nakon ozljede posvećuje se glazbi. Početak karijere proveo je u bendovima Grupa Vakuum, Krvna braća i Grupa Torr. S potonjom je nastupio u Zagrebu 1975. godine nakon čega upoznaje Huseina Hasanefendića Husa i Juricu Pađena te iste godine postaje član novosnovane grupe Parni valjak koja će s vremenom postati najznačajnijii rock bend naših prostora.
Prvi album “Dođite na show!” objavili su 1976. godine, a već iduće “Glavom kroz zid” s kojeg se izdvojila pjesma “Lutka za bal”, hit koji je punih četrdeset i pet godina dio njihovog koncertnog repertoara. Već idući album “Gradske priče” (1979.) prometnuo ih je u jedan od najpopularnijih rock bendova ovih prostora stvoren za velike pozornice. Njihovi albumi “Vruće igre”, “Vrijeme je na našoj strani”, “Uhvati ritam”, “Pokreni se”, kao i svi nakon njih, dostizali su zlatne i platinaste naklade, a uz njihove bezvremenske pjesme odrastale su generacije slušateljica i slušatelja. Pjesme koje je napisao Husein Hasanefendić, a otpjevao Aki, postale su dio naših života bez obzira koju vrstu glazbe slušali. Iako je Parni valjak bio predodređen za velike koncertne pozornice, pokazali su svoju veličinu i u manjim prostorima na kojima nije nimalo nedostajalo energičnosti. Tako je koncert u ZeKaeMu, održan 1995. godine, ostao do danas najbolji unplugged koncert, a istoimeni album “Bez struje – Live in ZeKaeM” osvojio je tri Porina uključujući i onaj za najbolji album godine. Na koncertu “Live at S.C. – Kao nekada”, održanom u kinu Studentskog centra, Parni valjak je po prvi put pokazao kako njihove pjesme zvuče u suradnjama, a uz Akija su nastupili Oliver Dragojević, Davor Gobac, Drago Mlinarec, Nina Badrić i Klapa Šufit.
Za vrijeme kratkog prekida rada grupe, Aki je 2007. godine objavio solo album “U vremenu izgubljenih”, koji ga odvodi i na turneju po Australiji. Ipak, Parni valjak nije mogao bez Akija kao ni Aki bez Parnog valjka pa se 2009. vraćaju na mjesto koje im pripada, velike koncertne pozornice.
Aki je s grupom Parni valjak osvojio brojne nagrade struke, kao i nagradu Grada Zagreba za zasluge u promicanju društvenog života.
Osim Parnog valjka, Aki je tijekom karijere imao i brojne glazbene suradnje, a istaknuo se i kao gostujući ili session glazbenik na raznim pjesmama i albumima. Bio je i član Grupe 220 i grupe Steam Roller, ali i dio sjajnih projekata kao što su Hrvatski Band Aid i YU rock misija.
Akiju je glazba bila život, a na pozornici je davao svaki atom sebe i bio je najjača spona između Valjka i publike. Svojom neuništivom energijom i komunikacijom s publikom osvojio je generacije, a na njihove koncerte dolazili su oni koji su uz njih odrastali, kao i oni koji su ih tek upoznavali. Svaki nastup je bio jedno novo iskustvo, a svaki novi susret s Akijem neponovljiv.
Aki nije mogao bez glazbe i publike, ali je uvijek na prvo mjesto stavljao obitelj. Bio je brižan otac i djed, bio je i ostat će legendarni rock pjevač koji je ušao u naše živote i ostat će s nama zauvijek.
