Nakon početne euforije povodom poništenja osuđujuće presude Čehoku i Patafti, vraćanja iste na ponovno suđenje te pravomoćno presude po pitanju ugovora o zbrinjavanju bala iz 2008. godine, počele su jadikovke od strane Čehoka i Bunića kao odgovornih osoba za provođenje tog ugovora. Tako jedan i drugi „sinkronizirano“ izjavljuju da je „sada sve na Patafti i Pripuzu“ i kako su svi drugi krivi, što naravno nije točno. Sve je naime na odgovornim osobama grada i trgovačkog društva – na Čehoku (Grad Varaždin) i Buniću (Varkom).
Ali što sada? Nakon 4 godine brljanja i lutanja ove ekipe koja je:
- 2018. htjela kupiti MBO,
- 2019. pokušala staviti van snage i ugovor iz 2008. i koncesiju iz 2013.
- 2020. kroz „integralnu nagodbu“ trebala spojiti i ugovor iz 2008. i koncesiju iz 2013.
- 2021. odustala od tog rješenja i okrenula se Programu sanacije lokacije Brezje iz 2019. godine., kao zadnjem i spasonosnom rješenju.
Dakle, od kuda sada panika kada sam Čehok izjavljuje za Večernji list (19.02.2019.): „Gradonačelnik Ivan Čehok u dopisu tvrtki T&H Invest (bivši Pataftin T7 VIS) navodi da je došlo do gašenja obveza društva Varkom koje proizlaze iz ugovora o interventnom odvozu i zbrinjavanju komunalnog otpada, a i sanacije postojeće lokacije od 24. prosinca 2008. Razlog je to što je, kako piše Čehok, u ovom trenutku nedvojbeno da je ispunjenje obveza društva Varkom iz ugovora postalo objektivno nemoguće jer je balirani komunalni otpad promijenio protekom vremena svoju masu, fizikalne i kemijske karakteristike. Osim toga, Varkom je temeljem Zakona o vodama do 31. prosinca 2013. godine kao isporučitelj vodnih usluga bilo obvezan iz predmeta svog poslovanja isključiti sve djelatnosti koje se ne odnose na opskrbu pitkom vodom, odvodnjom i pročišćavanjem otpadnih voda, što je i učinjeno. U Gradu ističu i da T&H invest nema važeću dozvolu za gospodarenje otpadom“.
Prema tome nema straha, ako je točna izjava Čehoka, jer T&H Invest ne može realizirati ugovor pa nam ostaje samo koncesija iz 2013. koja se inicijalno odnosi samo na odlaganje (kao što je predviđeno i Programom sanacije lokacije Brezje) pa Željko Bunić može mirno spavati, jer nakon što je odveo Aquatehniku u stečaj, a novcem Varkoma plaćao dugovanja i otpremnine te nakon što je slavodobitno upisao 20 milijuna kuna municipalnih obveznica koje je izdao Grad Varaždin, pitanje je li mu ostalo išta novaca od deponiranih 50-tak milijuna kuna koje je naslijedio od prethodnih direktora Varkoma.
I ne, nisu vam krivi Habuš i ostali, jer da ste u početku poštivali pravila javne nabave i raspisali transparentan natječaj za bale, ne bi bilo sudskih procesa, a i bale u Brezju bile bi odavno zbrinute. Nažalost, koristili ste iznimku u Zakonu i sklopili ugovor pod izgovorom hitnosti i to za posao vrijednosti 120 milijuna kuna. Danas je svima jasno da hitnosti nije bilo, jer ugovor je sklopljen krajem 2008. godine, a tvornica MBO je dobila uporabnu dozvolu za rad tek 2013. godine, dakle 5 godina nakon sklapanja ugovora. To vam dođe kao da ste pozvali vatrogasce da vam ugase požar danas, a oni dođu za pet dana.
Stoga gospodo pustite žalopojke, primite se posla, tražite od T&H Investa da realizira ugovor, a ako ne može, raskinite ga i ponudite drugo rješenje za bale.
I na kraju nagradno pitanje: „Koliko mandata treba Čehok da bi riješio problem bala i Kućanske rampe?“ Naime, ovo je već peti mandat koji traži da riješi gore navedeno.