Postupajući po zahtjevu predstavnika Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora i Udruge roditelja i udovica poginulih branitelja Domovinskog rata Varaždinske županije, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske je 15. veljače 2023. godine, donijelo rješenje o usvajanju zahtjeva i priznavanju statusa zadnjoj grupi policijskih službenika Policijske uprave Varaždin upućenoj u obranu Vukovara. Tadašnja Policijska uprava Varaždin obuhvaćala je današnje policijske uprave varaždinsku i međimursku.
Predstavnici navedenih Udruga u svojem su zahtjevu ukazali na neriješeni status zadnje grupe policijskih službenika Policijske uprave Varaždin, koji su dana 11. rujna 1991. godine bili upućeni u obranu Vukovara.
Podsjetimo, radilo se o grupi policijskih službenika iz policijskih postaja Čakovec, Ivanec, Ludbreg, Novi Marof i Varaždin. Ukupno 185 djelatnika temeljne, prometne i kriminalističke policije, koji su, odmah po dolasku u Vukovar, morali postati vojnici i ratnici, suprotstavljajući se daleko nadmoćnijem neprijatelju u namjeri osvajanja Vukovara.
Pripadnici ove grupe, zajedno s ostalim braniteljima Vukovara izdržali su u obrani Vukovara, na najtežem ratištu u Domovinskom ratu, sve do 19. studenog 1991. godine. Branili su Vukovar i Borovo Naselje ukupno 70 dana, od čega 50 dana u potpunom okruženju.
Tijekom obrane Vukovara smrtno je stradao 21 pripadnik ove postrojbe, od čega su sedmorica mučki ubijena na Ovčari, kao ranjenici, dok su dvojica policajaca ubijena nakon predaje na Trpinjskoj cesti. Još petorica policajaca se vode kao nestali i njihova sudbina do sada nije razjašnjena.
U obrani Vukovara 67 pripadnika ove grupe je ranjeno, a 119 ih je preživjelo torturu srpskih koncentracijskih logora u trajanju do 269 dana. Od posljedica ratnih stradavanja, nakon rata je preminulo 16 službenika.
Zapovjednik grupe bio je Vjekoslav Cerovečki, koji je dana 18. studenog 1991. godine poginuo u obrani Vukovara. Njegov je zamjenik bio Darko Posavec, a pomoćnici zapovjednika Ivan Puklavec, Ivan Piskač, Nenad Šantek, Antun Novak, Zvonko Horvatić i Dragutin Špac.
Po dolasku je najveći dio postrojbe bio smješten u Borovom Naselju, dok je u Vukovaru ostalo 45 djelatnika iz policijskih stanica Čakovec i Varaždin, kojima je zapovjednik bio Zvonko Horvatić.
Zapovjedništvo postrojbe bilo je smješteno u Borovom Naselju, u sredini crta bojišnice tako da je do svakog punkta, u slučaju pružanja bilo kakve pomoći – borbene i medicinske pomoći ili odvoženja ranjenih, bila što kraća udaljenost i što brža mogućnost reagiranja u pružanju pomoći.
Zasebna postrojba je, osim stalnih obrambenih zadaća na prvim crtama bojišnice, po potrebi pružala pomoć na drugim crtama u odbijanju neprijateljskih snaga, pa je tako pružana pomoć u Vukovaru na Sajmištu, Priljevu, Lušcu, Vinogradskoj ulici i drugdje, gdje je to situacija nalagala. Pripadnici grupe, odnosno Jedinice, kontinuirano su odbijali i branili položaje do samog pada Vukovara, odnosno do dana 19. studenog 1991. godine u Borovom Naselju, kad su u popodnevnim satima započeli pregovori.
Pomoćnik zapovjednika Jedinice Ivan Piskač sudjelovao je u pregovorima sa predstavnicima neprijateljske vojske oko zaštite civilnog stanovništva na tom području. Također je bio kao talac ispred ulaza u tvornicu Borovo, gdje je bilo oko 4 000 civila i hrvatskih branitelja i to kao garancija da hrvatski branitelji neće napadati neprijateljske snage sve dok traju pregovori.
Za istaknuti je kako je u razdoblju od lipnja do listopada 1991. godine, u Policijsku upravu Vukovar upućeno preko 1 100 policijskih službenika Policijske uprave Varaždin, a smjene su se odvijale svakih 15 do 18 dana. Spomenuta, zadnja grupa od 185 policijskih službenika, nažalost nije dočekala svoju smjenu, premda je dana 28. rujna 1991. godine iz Varaždina bilo upućeno 192 policijskih službenika koji nisu uspjeli ući u Vukovar i nisu izvršili smjenu svojih kolega na terenu.
Odlukom tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, 2011. godine je Zasebnoj postrojbi Policijske uprave Varaždin, dodijeljeno odlikovanje „Red kneza Domagoja s ogrlicom“.
Dobivanje statusa Posebne jedinice, u trećem pokušaju rješavanja istog, moralna je zadovoljština prvenstveno za stradale pripadnike Jedinice i njihove obitelji, bez ikakvih novih prava i troškova za Ministarstvo unutarnjih poslova.
Stoga se pripadnici Posebne jedinice i članovi njihovih obitelji zahvaljuju Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, kao i vodstvu policijskih uprava varaždinske i međimurske, na konačnom rješavanja statusa Jedinice.
Foto: PU varaždinska
