Nakon što je u ispunjenom Muzeju planinarstva Ivanec krajem prošle godine službeno predstavljen, u četvrtak, 05. siječnja navečer je 14. broj publikacije Ivanečka škrinjica, pred 80-ak posjetitelja svoju promociju doživio i u Bedencu, u tamošnjoj Etno kući.
Takav interes ne čudi jer ‘škrinjica’ ima značajno mjesto u ivanečkoj kulturi, odnosno očuvanju kulturne, povijesne i etno baštine toga kraja, pa i šire, a poseban razlog ovako velikog odaziva u Bedencu zainteresiranih leži i u činjenici da ovaj broj sadrži i „Bedijenski rječnik“, autora Ljudveka Cikača.
Nazočnima se na početku obratio predsjednik Ivanečkog kluba kolekcionara Darko Foder, koji je uz pozdravni govor, nazočne proveo kroz sadržaj publikacije, odnosno njezine autore i teme. Glavni urednik izdanja Siniša Krznar govorio je o povijesti Ivanečke škrinjice, opisavši 17-godišnji period njezina izlaženja, kao i samu svrhu, a to je očuvanje tradicijske kulture šireg ivanečkog kraja.
Autor “Bedijenskog rječnika” Ljudvek Cikač, ukratko je opisao kako je došao na ideju objavljivana rječnika i koliko je rad na njemu trajao.
„13 godina sam putovalo po Hrvatskoj i dijelovima Europe i usput iskazivao interes za različite kulture, uspoređivao ih s našom, a ideja o objavljivanju rječnika, dijela kulture našeg kraja došla je nekako spontano. Posebno iz razloga kad sam, kroz česta druženja s prijateljima Dalmatincima, imao prigodu čuti da oni nikada i nigdje ne odustaju od svojih riječi, ne mareći razumije li ih itko ili ne. I taj njihov način i stil očuvanja vlastitog identiteta mi se dopao, pa sam počeo lagano u razgovore ubacivati riječi moga kraja, pomalo i na Facebook profil. Počele su stizati pozitivne reakcije, kako mojih sumještana tako i ljudi ‘sa strane’, koji ne razumiju baš sve naše riječi i tražili su pojašnjenja/prijevode, i to je bila nešto kao inicijalno polazište u izradi rječnika, koji je u konačnici, završio u Ivanečkoj škrinjici, na čemu se zahvaljujem uredništvu. Nadam se da će ovo biti okidač za druge autore da naprave nešto slično, jer bogatstvo riječi i izgovara kakvo je u našem kraju, rijetko je gdje drugdje moguće pronaći.“ – kazao je Cikač.
Navevši, uz ostalo, da je nastavio s istraživanjem autohtonih riječi, kao i namjeru da rječnik bude objavljen i kao samostalno izdanje, za kojega sada ima oko 1700 riječi, 150 više nego ih je objavljeno u Ivanečkoj škrinjici. Na kraju izlaganja, na sveopće zadovoljstvo, pročitao je 50-ak bedijenskih riječi, a sve posjetitelje pozvao da njihovo značenje pronađu u Ivanečkoj škrinjici.
Izaslanik župana Anđelka Stričaka i gradski vijećnik Ivanca, Elvis Gotal, prenoseći županove pozdrave i najave nastavka potpore publikaciji i kroz naredni period, izrekao je niz pohvala za uredništvo i autore Ivanečke škrinjice, kako za novi broj, tako i kroz njezinu cjelokupnu povijest: „Cilj Ivanečke škrinjice je izrazito plemenit, a to je čuvanje svijesti na bogatu kulturnu tradiciju i baštinu našega kraja. Ima mnogo tema za opisivanje kulturne baštine našega kraja i stoga se nadam da će ona nastaviti izlaziti”.
Promocija je okončana završnim riječima predsjednika Fodera, koji se zahvalio domaćinima na trudu i angažmanu, te posjetiteljima na dolasku, pozvavši ih da iskoriste prigodu i razgledaju Etno kuću, uređenu u stilu nekadašnjeg života u Bedencu. Nazočni su mogli primjerak Ivanečke škrinjice dobiti besplatno, a svatko tko je za rad Ivanečkog kluba kolekcionara donirao 4 eura, dobio je i deplijan s razglednicama Ivanca u izdanju Kluba.
Kako bi cijela priča oko predstavljanja ‘škrinjice’ i rječnika bila što vjerodostojnija i autentičnija, članovi Udruge za kulturu i sport Bedenec su zapalili vatru u staroj peći, te za goste, nakon što su ga pred njima i ogulili, pripremali jedan od starinskih specijaliteta – pečene kriške krumpira na vrućoj tabli peći.
Očekivano to je izazvalo veliki interes, te su gotovo svi isprobali tradicijsku vrstu ‘brze hrane’ Specifične za Bedenec, ali i mnoga okolna naselja.
Po završetku službenog dijela, druženje je nastavljeno u obližnjem Vatrogasnom domu.
Inače, sam sadržaj Ivanečke škrnjice podijeljen je na tri tematske cjeline.
U prvoj se tako govori o radu ivanečkih kolekcionara u protekle dvije kalendarske godine, a autori tekstova su Darko Foder i Anica Bukovec.
Druga tematska cjelina vezana je uz Povijesne teme, te tako Anica Bukovec piše o Franji Bukovcu u članku „Njegova djela govore o njemu“, Renata Veličan o “Željezničkoj pruzi Varaždin – Cerje Tužno – Ivanec – Lepoglava – Golubovec”, Ana Škriljevečki o počecima Kinematografije u Ivancu, Suzana Jagić o “Kulturi sjećanja – Josip Kraš 1941. – 2021.“, a Boris Krznar u članku pod naslovom „Foringa i foringaši“ o volovskim zapregama, koje su se za prijevoz koristile do sredine 80-ih.
U trećem poglavlju, dijelu vezanom uz Etnografiju, Mirjana Posavec piše o “Izradi predmeta od rogoza (legežara od regoza)”, Ivan Lončar i Stjepan Hudoletnjak o starim običajima “Vinogradarstva u Salinovcu”, Nada Peček o Pjesmi „Gradu Ivancu“ Marine Kukuljević Sakcinski, a Ljudvek Cikač je u članku “Bedijenski rječnik“ iznio dio govorne povijesti rodnog kraja.
Autori svih sadržaja u Ivanečkoj škrinjici svoje su radove ustupili besplatno.
