Članica Projektnog tima za rješavanje baliranog otpada prof. dr. sc. Aleksandra Anić Vučinić iznijela je stručni pogled na aktualnu problematiku vezanu uz balirani otpad:
Problemom bala i njihovog konačnog rješavanja se dugi niz godina politiziralo i na njemu su se lomila politička koplja. Očito je kako takva politička rješenja nisu polučila rezultate jer se bale i dalje nalaze na ulazu u Varaždin. Stoga bi konačno bilo poželjno i nadasve nužno pitanju bala pristupiti bez političkih konotacija i intervencija, odnosno posao prepustiti struci. S tim ciljem je i ovaj moj doprinos raspravi o održivom i zakonitom rješavanju dugogodišnjeg problema deponiranog varaždinskog otpada. Pri tome me, kao stručnjakinju iz područja zaštite okoliša i gospodarenja otpadom, sveučilišnu profesoricu, ne zanimaju politički aspekti ove teme koja se ponovo aktualizira na način kakav je bio i u prošlosti, ali nije dao nikakve rezultate. Točnije, rezultati tih političkih pokušaja su i dalje vrlo vidljivi na lokaciji Brezje. Političari koji su se tako silno gurali u „rješavanje“ bala obavezno se pozivaju na građane, zaboravljajući pritom kako oni sami, kao uostalom niti prosječan naš građanin, nemaju dovoljna znanja i kompetencija da bi meritorno raspravljali o tehnološkom i zakonodavnom aspektu rješavanja bala. Dosadašnje miješanje politike u struku (u njihovom, političkom saniranju bala) samo je odgađalo jedini ispravni put – angažiranje struke. Sadašnje političko prizivanje javnosti samo je novi pokušaj skupljanja jeftinih političkih bodova. Saniranje bala, kao okolišnog problema, jednako je stručna tema kao što je i recimo izvedba kanalizacijskog sustava ili sanacija nekog klizišta pri čemu se nitko ne usudi skupljati političke bodove, ali se stječe dojam da su svi stručnjaci za otpad (kao da se radi o nogometu u kojeg se svi redom razumiju). Gospodarenje otpadom je struka i to treba poštivati.
U našoj je zemlji zakonom jasno propisan postupak javne nabave, odnosno svi koraci u procesu odabira ponuđača/izvođača. Točno se zna na koji se način odabire izvođač i odluka se mora donositi isključivo na način sukladan zakonu. Svaki drugi postupak bio bi nezakonit i doveo bi do novih osporavanja i rušenja procesa, odnosno daljeg odugovlačenja rješavanja problema baliranog otpada. Zbog svega navedenog je bitno da se postupak provodi temeljem zakona, ali i da bude vođen po pravilima struke što u svim dosadašnjim pokušajima rješavanja problema baliranog otpada, nažalost nije bio slučaj.
U vezi nekih netočnih tvrdnji, iznesenih u javnom prostoru, radi otklanjanja bilo kakvih nedoumica, ali i istinitog informiranja građana, želim istaknuti nekoliko važnih činjenica:
1. Analiza otpada koja je napravljena bila je dostatna za izradu Plana sanacije, dokumenta neophodnog kao stručne podloge za pokretanje postupka zbrinjavanja. Možebitna nova analiza ne bi ništa promijenila u pristupu sanaciji bala. Drugim riječima, nova bi analiza, osim novog produljivanja procesa rješavanja problema baliranog otpada, predstavljala samo dodatni trošak, što se u ovom slučaju izbjeglo.
2. Pažljivim čitanjem natječajne dokumentacije jasno se može iščitati da se upravo ovakvim pristupom, za razliku od prijašnjih, stvaraju sve pretpostavke za otvaranje javnog postupka, odnosno natječaja za zbrinjavanje bala. U propisanim uvjetima jasno stoji kako se svatko tko ima potrebne dozvole, mogućnosti i kapacitete može prijaviti na natječaj.
3. Postupak D1, kojeg zagovaraju neki varaždinski političari, a koji se očigledno smatraju stručnjacima, u ovom postupku javne nabave nije naveden iz više razloga. „Najjeftiniji“ postupak D1 (kako neki političari navode), odnosno odlaganje miješanog komunalnog otpada na odlagalište bez prethodne obrade, zabranjeno je kako u Hrvatskoj, tako i u EU (Pravilnik o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada (NN 114/15) čl. 7 st. 1). Treba dodati kako pojedini gradovi novostvoreni miješani komunalni otpad još uvijek odlažu na taj način iz jednostavnog razloga jer još nisu izgrađeni centri za gospodarenje otpadom, za što će, Republika Hrvatska, a to znači jedinice lokalne samouprave, odnosno naši građani, vjerojatno plaćati penale. Nadalje u Republici Hrvatskoj, upravo zbog ispunjenja ciljeva, sustavno se zatvaraju odlagališta te je donesena Odluka o redoslijedu i dinamici zatvaranja odlagališta (NN 3/19, 17/19) te se kapaciteti odlagališta koji su preostali za odlaganje postupkom D1 sustavno smanjuju, upravo kako bi se prisililo gradove i općine da obrađuju svoj novostvoreni otpad. Kako je već posljednje dvije godine problem pronaći odlagalište koji će primiti miješani komunalni otpad, pa tako i grad Varaždin, za odlaganje baliranog, privremeno deponiranog otpada teško da ima prostora.
4. Spominjani DOC parametar, kojega neki političari koriste u svojoj javnoj komunikaciji, nije okolišni, već tehnički kriterij ili uvjet propisan zakonom koji otpad mora udovoljiti kroz test procjeđivanja za odlaganje otpada. Znači, svatko tko obrađuje otpad, ukoliko ostatak koji ostane nakon obrade ne udovoljava uvjete za odlaganje (npr. jedan od uvjeta DOC – 3000 mg/Lst.) mora taj otpad podvrgnuti dodatnoj obradi kako bi se taj kriterij postigao. U pravilu se takav otpad dodatno kompostira kako bi se postigli navedeni parametri. I da, zakonski je potpuno jasno da postizanje ovih uvjeta mora osigurati odabrani izvođač. Sasvim je razvidno da nema smisla prepisivati ovaj uvjet koji je zakonska obveza odabranog izvođača u natječajnu dokumentaciju. Natječajna dokumentacija je koncipirana na način da se otpad obradi R3 ili R1 postupkom, iz čega potom slijedi i ova i sve druge zakonske obveze.
5. U trenutku kada izvođač preuzima i potpisuje prateći list on postaje posjednik otpada te je dužan postupati s otpadom u skladu sa zakonom i za to ne odgovara naručitelju nego zakonodavcu. Postrojenja koja obrađuju otpad imaju svoje kapacitete. Možda će imati takvu tehnologiju da neće morati ništa odlagati, možda će ukinuti status otpada i proizvesti proizvod, možda će ostatak odložiti na odlagalište s kojim imaju ugovor. To nije problem Grada Varaždina. Ove aktivnosti garantira dozvola za gospodarenje otpadom koju izvođač mora imati.
Za kraj, ostaje mi samo da kao stručna osoba, s brojnim domaćim i inozemnim referencama u području zaštite okoliša, izrazim nadu kako će se u transparentnom postupku odabrati najbolji ponuđač koji ima iskustvo, znanje i kapacitete za zbrinjavanje varaždinskog otpada deponiranog na lokaciji Brezje. Kao članica Projektnog tima za rješavanje baliranog otpada, zadužena za stručne aspekte zbrinjavanja otpada, nastojala sam dati stručni doprinos u ovom, za Varaždin važnom projektu. Rješenje temeljeno na struci najbolji je put u završetku dugogodišnje neugodne epizode i problema čime će zauvijek nestati sve ekološke i sigurnosne ugroze i biti stvorene pretpostavke za ekonomsku revitalizaciju Gospodarske zone Brezje.
Prof. dr. sc. Aleksandra Anić Vučinić, članica Projektnog tima za rješavanje baliranog otpada
