Blagdan je svetog Roka, zagovornika bolesnika i zaštitnika od kuge i kolere.
Nakon duhovne priprave u kapelici u Druškovcu u protekla tri dana, središnja proslava Rokovog se nastavlja svetim misama na otvorenom pokraj kapele u Druškovcu.
Središnje misno slavlje je u 11 sati. Predslavit će ga vlč. Mišel Kovačević, osobni tajnik varaždinskog biskupa i predstojnik Ureda za katoličke škole, uz sudjelovanje Ženske vokalne skupine svetog Jurja iz Maruševca te Zbora odraslih i pjevača iz Druškovca. Prigodni program nakon svete Mise i ove će godine izvesti članice i članovi Kuburaške udruge Maruševec – KUM.
Popularno „Rokovo“ u Druškovcu se uz tradicionalno proštenje nastavlja kroz poslijepodnevne sate glazbenim programom Grupe Tim. Inače, danas je sve do 14 sati na dijelu lokalne ceste prema školi i kapelici u Druškovcu na snazi privremena regulacija prometa. Promet će se odvijati na način da će dio te ceste biti zatvoren za promet od raskrižja županijske ceste do raskrižja sa nerazvrstanom cestom, a na dijelu lokalne ceste promet će biti organiziran jednosmjerno od raskrižja sa nerazvrstanom cestom Koškovec – Cerje Nebojse u smjeru kapele sv. Roka.
Proštenje uz kapelicu Svetoga Roka u Druškovcu
Kapelica Svetoga Roka smještena je u mjestu Druškovec na slikovitim brežuljcima na rubu maruševečke općine, a prvi put se spominje kao vlastelinsko dobro plemićke obitelji Druskoczy već prije 400 godina. Neki povjesničari tvrde da je dobro Druškovec postojalo već u 12. stoljeću kao vlasništvo viteškog reda ivanovaca, koji su bili i gospodari obližnjeg Ivanca. U Druškovcu već skoro 380 godina postoji kapelica Svetog Roka (od. 1646. godine), koja je oduvijek bila veliko svetište stanovnika ovog kraja.
Rokovo u Druškovcu nekad
Na dan 16. kolovoza svake godine u tom svetištu okuplja se tisuće vjernika iz župe Maruševec, ali i iz udaljenih mjesta. To je oduvijek bio najveći crkveni god kojem se veselilo staro i mlado. Odlazak na proštenje pripremao se i planirao mjesecima, a o događanju na proslavi Rokova pričalo se još dugo u jesen. Tog dana se u kapeli Svetoga Roka održavala velika svečana misa uglavnom na otvorenom prostoru jer za sve sudionike nije nikada bilo dovoljno mjesta u sjeni hladnih zidova kapelice. Uz prilazne puteve i na slobodnom prostoru već od ranog jutra smjestili se brojni “kramari”, “licitari”, izrađivači drvenih žutih igračaka, žveglica, frulica, drvenih ptičica na kotačićima i svih onih drugih atrakcija zbog kojih se žarile dječje oči. Na obližnjoj livadi nije prestajao s radom veliki “ringlšpil” pokretan žustrim rukama mladića koji bi kasnije smjeli načiniti nekoliko krugova na tom uvijek punom vrtuljku.
Čitavim krajem tog dana ubrzani žamor molitve povremeno nadjačava ćurlik iz drvenih žveglica ili prodorni zvuči “plehmuzike” i promukli tutanj velikog bubnja. Ustajali miris rubenine što je cijele godine čekala ovu priliku u seoskim rušnicama i škrinjama, miješa se s mirisom upaljenih voštanih svijeća, ali i sa zamamnim mirisom pečenja: kobasica koje cvrče uz lelujajući mirisni dim.
Pamti se Rokovo! To je dan za dušu i srce, navodi se na službenim stranicama Općine Maruševec.
