Učenici i učiteljice Područne škole Nova Ves Petrijanečka, u društvu su načelnika Općine Petrijanec Željka Posavca te direktorice Parkova Jelene Sekelj, danas simbolično ‘ovjenčali’ još jedno stablo. Riječ je o iznimno staroj i biološki neprocjenjivo vrijednoj lipi koja raste uz kapelu Svete Katarine u Novoj Vesi Petrijanečkoj već, kako se smatra, gotovo šest stoljeća. Uz pomoć mališana izmjerili smo njen obujam i pomučili se jer ovo stablo u struku doseže gotovo 10 metara.
Više o ovom iznimnom stablu rekao je načelnik Posavec:
– Lipa je posađena u 16. stoljeću, visoka je 18 metara s obujmom oko 9,5 metara. Ovo smo stablo prijavili na izbor Stabla godine i drago mi je što je prepoznata njegova vrijednost, što su nam Parkovi izašli u susret i proglasili je danas ‘Zelenom damom’ Nove Vesi Petrijanečke. Ona to zaista jest. U suradnji s Parkovima izmjerit ćemo njene ekološke benefite te doznati koliko proizvodi kisika, za koliko stupnjeva snižava temperaturu i slično. I ono najvažnije, nastavit ćemo je njegovati i nadam se da ćemo se još dugo njome ponositi i uživati u njenom hladu, rekao je Posavec te izrazio želju da iduće godine izbor bude proširen na županijsko Stablo godine.
Direktorica Sekelj na susretu je istaknula kako posebno veseli da smo pokretanjem akcije “Stablo godine grada Varaždina” uspjeli motivirati ljude da opažaju i vrednuju stabla u svojem okruženju:
– Sretna sam što je ljubav prema stablima, osim kod nas u Varaždinu, prisutna i kod naših susjeda – u Općini Petrijanec. Zbog toga smo, iako njihova lipa nije ušla u kandidaturu za Stablo godine u našem gradu, odlučili i njoj staviti lentu i proglasiti je – ‘Zelenom damom’ Nove Vesi Petrijanečke. Imamo prekrasne primjerke lipa i u našem gradu, no ova lipa nas je iznenadila svojom starošću, jer potječe iz 16. stoljeća, te obujmom debla od oko 10 metara. I ne samo to, djeca su potvrdila da, kada se penju po njoj, često naiđu na životinje. To je njezina prava vrijednost – naglasila je Sekelj i dodala kako su Stara stabla, poput ove lipe, stupovi bioraznolikosti u našim sredinama.
Osim ekoloških funkcija koje nam nude, stara stabla svojim postojanjem pomažu raznolikost drugih biljaka, ptica, sisavaca, insekata, mikroorganizama itd., pružajući im hranu, sklonište, hlad, mjesto za spavanje i gniježđenje ili pak medij za putovanje s jednog mjesta na drugo. Sve te šupljine i rupe u stablima, slomljene i mrtve grane, ‘džepovi’ u kori stabla, pukotine i ožiljci na kori, oguljena kora, ožiljci od požara, smole i biljni sokovi, gljive, formacije na vanjskim dijelovima korijena i slično, ustvari su vrijedni dijelovi takvih stabala.
Nažalost, građani ih pretežno doživljavaju negativno. Estetski nisu prihvatljiva, a mnogi ljudi ovakva stabla smatraju opasnima. Zbog toga su ona, iako mogu stotinama godina živjeti i napredovati, podložna uklanjanju. Nažalost, subjektivna percepcija pojedinaca vrlo često prevlada nad znanstveno utemeljenim saznanjima i preporukama stručnjaka za urbano šumarstvo te takva vrijedna stabla bivaju uklonjena s javnih i privatnih prostora.