U Velikoj dvorani Općine Vinica je u srijedu, 23. travnja 2025. godine održana 3. smotra dječjeg dramskog stvaralaštva na kajkavskom narječju „Vinkajček“ 2025.
Organizator ove vrijedne manifestacije je Dječji vrtić Vinica pod pokroviteljstvom Općine Vinica. Sudionici smotre pripremili su predstave, recitacije i pjesme te su sve prisutne podsjetili kako je važno njegovati kajkavski dijalekt kao neizostavan dio naše tradicije.
Nazočne je pozdravio načelnik Općine Vinca Branimir Štimec, zahvalio se izvođačima na trudu i radu koji su uložili u pripremu predstava, svima koji su bili uključeni u realizaciju ovog projekta, ali i posjetiteljima koji su svojim dolaskom uveličali svečanost.
Smotru su otvorili domaćini, Dječji vrtić Vinica – skupina „Ježići“, predstavili su svoju vrtićku himnu te izveli predstavu „Bez kravice nema školice“ u kojoj su opisali kako se nekad morala prodati kravica da bi se dijete poslalo na studij u Zagreb.
Dječji vrtić Bambi iz Sračinca predstavom „Snoboki“ prikazao je prošnju djevojke u doba naših djedova i baka. Predstavom „Što je što f selu“ djeca Dječjeg vrtića Čarolija iz Maruševca predstavila su zanimanja u selu i naglasila da je svaki posao vrijedan i važan. Najveći pljesak publike dobila su djeca Dječjeg vrtića Zibeljko iz Bednje koja izvela predstavu „Suseda“ te na bednjanskom govoru prikazala razgovor između susjeda. „Sveti Vuzem“ izveo je Dječji vrtić Cestica i prikazao nam kako se slavi Uskrs na selu i što sve mora biti u uskršnjoj košari. Djevojčice iz Dječjeg vrtića Varaždin – Područni odjel Biškupec, izvele su predstavu „Varaždinka fakinka“ te prikazale život u gradu.
Ravnateljica Dječjeg vrtića Vinica Ksenija Humek zahvalila se svim sudionicima, malim glumcima, njihovim odgajateljima i roditeljima koji kroz igru i učenje čuvaju tradiciju i prenose je na nove generacije. Na kraju Smotre podijelila je zahvalnice predstavnicima dječjih vrtića, te načelniku Općine Vinica, Banimiru Štimecu.
Djeca kroz ovakve projekte od malih nogu uče koliko je važno poštovati i cijeniti zavičajni govor i baštinu koju su naslijedili od starijih generacija. Upravo su odgojitelji, roditelji, bake i djedovi ti koji čuvaju i slave ljepotu našeg kajkavskog govora.
