Nakon 24 sata gladijatorske borbe natjecatelja s planinom, završila je utrka ”24 sata Ivanščice”.
Pobjednici su bili očekivani, vrhunski svestrani sportaši braća Meštrić iz Novog Marofa. Matija i Josip su se od petka u 19 sati, kada je bio start ove utrke, do subote u 19 sati, ukupno 16 puta popeli i sišli s vrha Ivanščice. Prošle godine to im je pošlo za rukom 13 puta, a ove su godine i postavili novi rekord utrke. Treće mjesto u ukupnom poretku zauzeo je Nino Vinković, član kluba ”SRD 315 Sjeverozapad”, koji se na Ivanščicu popeo i s nje sišao ukupno 14 puta.
U ženskoj konkurenciji Ružica Pahor obranila je pobjedu iz 2019. godine, kada je bilo prvo izdanje ove utrke, popevši se na vrh ukupno 12 puta, dok su Kristina Pintarić i Marija Vugrinec zauzele mjesto na postolju popevši se na Ivanščicu 10 puta.
”Format utrke pokazao se kao pravi pogodak još 2019. godine kada je kod natjecatelja pobudio veliko zanimanje. Tada su se na startu utrke našli i ljudi koje inače nismo viđali po utrkama. I planinari. Svima njima poseban je izazov bio vidjeti granicu svoje izdržljivosti. Jer svatko od nas se popeo na vrh Ivanščice. Jednom u danu. Neki možda i dva puta. Ali penjati se 24 sata na vrh bilo je tada nešto novo”, prisjećaju se u klubu i dodaju: ”Prošle godine, godine kada zbog koronavirusa nisu održavane utrke, utrka ”24 sata Ivanščice” nije se održala. Zato smo svi s nestrpljenjem pratili ovogodišnju situaciju. Klub je odlučio, zbog velikog interesa ljudi, postaviti datum utrke i krenuti s organizacijom. Kada je bilo jasno da će epidemiološke mjere dozvoliti održavanje utrke, 200 slobodnih mjesta vrlo brzo je zauzeto. Mnogobrojni pozivi natjecatelja kojima, na žalost, nismo mogli dozvoliti start utrke radi ograničenog broja natjecatelja, daju naslutiti da se na startu u petak moglo naći i duplo više natjecatelja.”
Organizacija ove utrke ne bi prošla bez mnogobrojnih volontera iz kluba ”SRD 315 Sjeverozapad” i njihovih prijatelja koji su kroz dan i noć pomagali natjecateljima, ne samo oko hrane i vode. Za izdržati ovakve napore kakve su prolazili natjecatelji važno je bilo, osim fizičke i psihičke pripremljenosti, i bodrenje. Neki volonteri su se potrudili pa posebno uredili okrijepnu točku na vrhu i zabavljali natjecatelje u dolasku na vrh. Mnogobrojne navijače moglo se vidjeti duž staze i na parkingu, bodrili su svoje, ali i sve druge natjecatelje. Pravo sportsko ozračje vladalo je na Ivanščici, a najviše natjecatelja išlo je stazom ”Konj”. Iako, koncept utrke je takav da se staza kojom se dođe do vrha Ivanščice mogla birati.
