U 59. izboru sportaša godine grada Varaždina Zajednice sportskih udruga Grada Varaždina priznanje za životno djelo dodijeljeno je Josipu Kleinu.
Josip Klein rođen je 28.7.1950. godine, a od svoje 11. godine pa sve do današnjeg dana aktivan je sportski djelatnik, koji je veliki dio života posvetio odbojci.
Počeci njegovog bavljenja odbojkom sežu u daleku 1961. godinu kada kao jedanaestogodišnji mladić postaje aktivni igrač ondašnjeg Odbojkaškog kluba „Zdravstvo“ gdje provodi gotovo cijeli svoj igrački vijek, osim u razdoblju od 1974. do 1977. godine kada igra za OK „Varaždinske Toplice“, jer u tom periodu u Varaždinu nema odbojkaškog kluba.
Aktivno igra odbojku gotovo do svoje 40. godine, a uz aktivno igranje, 1976. preuzima ulogu trenera novoosnovanog kluba u Varaždinu gdje s domaćim klincima iz godine u godinu ostvaruje zavidne rezultate. Istovremeno bavi se odbojkaškim suđenjem, a 1977. godine stječe zvanje saveznog suca te sudi najviši savezni rang bivše države. Nakon toga postaje aktivni sudac najvišeg ranga u Republici Hrvatskoj, a nakon završetka sudačke karijere, sve do nedavno, obnaša funkciju delegata na odbojkaškim utakmicama najvišeg državnog ranga.
Bogatu trenersku karijeru sve do 1992. godine ispunjava vođenjem svih kategorija kluba, od onih najmanjih do seniorskih kategorija, te uvodi klub u tadašnju 2. saveznu ligu. Odlazi na druge funkcije u Hrvatski odbojkaški savez, da bi se nakon nekoliko godina, 1998. godine, vratio na trenersko mjesto u svoj varaždinski klub, gdje se osim trenerskog posla bavi unaprjeđenjem organizacije samog kluba. Preuzima momčad s isključivo domaćim igračima i uz svakodnevne treninge i bespoštedan rad, nakon nekoliko godina ostvaruje odlične sportske rezultate koji mu otvaraju nove mogućnosti te tako 2003. postaje Povjerenik za natjecanje u Hrvatskom odbojkaškom savezu i tajnik udruge prvoligaša.
Ekipa sastavljena od domaćih igrača, koju ostavlja svom nasljedniku sljedeće sezone 2003./2004., osvaja prvenstvo Hrvatske nakon duge dominacije odbojkaša zagrebačke „Mladosti“.
Nakon nekoliko godina uspješnog razdoblja, varaždinski odbojkaški klub ulazi u nepovoljno razdoblje, organizacijsku, financijsku i igračku krizu na sportskom terenu pa je povratak Josipa Kleina u klub neminovan. Vraća se na klupu 2014. godine, ali i u strukture kluba te za dvije godine vraća klub na zaslužene pozicije u hrvatskoj odbojci.
Poslije dvije i pol godine prestaje s aktivnim trenerskim poslom, a prije nekoliko mjeseci i s funkcijom delegata na utakmicama. U svojoj karijeri obnašao je mnoge funkcije koje su bile presudne za razvoj kluba i odbojke kao sporta uopće, bio je tajnik, sportski direktor kluba te glavni tajnik Hrvatskog odbojkaškog saveza 1994. i 1995. te 10 godina tajnik udruženja prvoligaša.
U dva mandata obnaša i funkciju člana Izvršnog odbora Zajednice sportskih udruga grada Varaždina, a u jednom mandatu obnaša i funkciju predsjednika ZSUGV-a.
Dobitnik je brojnih nagrada, a izdvojiti treba zlatnu plaketu ZSUGV-a. Također 2000. godine izabran je i za trenera godine. Trenutno, već drugi mandat, obnaša funkciju predsjednika Županijskog odbojkaškog saveza.
2020. godine primio je Nagradu Grada Varaždina. „Priznanje Zajednice sportskih udruga za životno djelo puno znači s obzirom na mojih 60 godina djelovanja u sportu. Kada dobiješ, na kraju nekakvog svog životnog i sportskog vijeka, priznanje ljudi koji su iz sporta, koji su ocijenili tvoj rad 40 godina u OK „Varaždin“, a ukupno 60 godina u odbojci, mislim da su mi to priznanje i ono koje sam dobio 2020., Nagradu Grada Varaždina, dva najveća priznanja koja sam dobio za svoj sportski rad u 60 godina” – izjavio je Klein.
Prisjetio se svojih aktivnih godina i kao najuspješniji period OK „Varaždin“ ocijenio onaj od 1999. do 2009. „Tih deset godina je najveći uspjeh varaždinske odbojke. To je period s dva naslova prvaka, jednim kupom, kada je Varaždin nastupao u međunarodnim utakmicama, u Kupu CEV-a, Challenge cupu, prošao mnoge države i gradove, kad je Varaždin bio upisan u odbojkašku kartu Europe. Velike momčadi i igrači gostovali su u Varaždinu. Sjetimo se dvoboja protiv „Crvene Zvezde“ u prepunom Graberju. Postignuti su veliki rezultati i Varaždin je bio i, nažalost ostao, jedini klub koji je u loptačkim sportovima osvajao dva naslova prvaka, nakon 13 godina oduzeo je naslov „Mladosti“. To je period na koji sam ponosan jer sam dobrim dijelom i sudjelovao u tome.” – rekao je Klein.
Ono što pamti iz svog bogatog sportskog života je bezbroj prijateljstava i poznanstava, obilazaka gradova i država. „To mi je ostalo najviše u sjećanju. Naravno da je bilo i teških trenutaka, bilo je i lijepih, više lijepih. Kad bih trebao izdvojiti jedan, pamtim period kada ja Varaždin osvajao drugu titulu državnog prvaka. Radio sam u Zagrebu, u Hrvatskom odbojkaškom savezu, nisam bio u klubu. Dolazi mi u Savez policija i pita kakva se to utakmica danas igra u Zagrebu, da dolazi šest autobusa navijača. Rekao sam im da je to odbojkaška utakmica, finale play offa i da dolazi šest autobusa, bez brige, ne huligana, nego pravih odbojkaških navijača. Šest autobusa navijača je išlo u Zagrebu i još s osobnim autima i ljudima u Zagrebu, to je bilo preko 500 ljudi koji su bodrili Varaždin. Policija je došla do naplatnih kućica kod Svete Helene, dočekala autobuse jer nisu vjerovali da to nisu ludi navijači. Policija u Zagrebu je bila iznenađena da se to može dogoditi na jednoj odbojkaškoj utakmici” – ispričao je Josip Klein.
Dobitnik priznanja za životno djelo ponosan je što je ljubav prema sportu prenio i na svog sina. „Edo je počeo s odbojkom i bio pomoćni trener u osvajanju obje titule OK „Varaždin“, a danas je uspješan trener u Japanu. Danas on nastavlja gdje sam ja stao i daleko je uspješniji. To mi je posebno zadovoljstvo” – kazao je otac Klein.
„Djelovati u sportu, pogotovo kod mene u odbojci, bilo kao igrač, bilo kao trener, bilo na funkciji, ako nešto radiš, onda to moraš voljeti. Nisam nikad gledao, možda je danas drugačija situaciju, neku materijalnu stranu bavljenja sportom. Bavljenje sportom bio je zdrav način života. Zato preporučujem da se u sportu uživa. Mogu se steći neka velika prijateljstva, iskustvo koje može pomoći kasnije. Sport je zabava, igra i veselje. Jedino ljubav prema sportu može donijeti rezultate. Mi smo rezultate radili ne zato jer smo imali puno novaca i plaćali igrače kad smo postigli uspjeh, nego zato jer smo to voljeli, jer smo to htjeli. Bili smo klapa, prijatelji i na terenu i izvan terena. Mogu reći da je privilegija baviti se sportom. Pogotovo kad doživiš trenutke koje smo mi doživjeli. Istina da su bili rijetki, ali bili su jako slatki – zaključio je Josip Klein.
