Radio Megaton

16. Listopad 2018.
Flash Player is missing from your browser
Četvrtak, 06 Rujan 2018

Petero trkača SRD 315 Sjeverozapad završilo jedan od najtežih ultra maratona današnjice

Petero članova kluba Sportsko-rekreativnog društva 315 Sjeverozapad u nedjelju su uspješno završili jedan od najtežih ultra maratona današnjice i simbol ljudske izdržljivosti – Ultra trail du Mont Blanc. Utrku dugu 170 kilometara s 10 tisuća metara uspona, koja prolazi kroz Francusku, Italiju i Švicarsku, Zenil Vugrinec je završio za 41 sat i 27 minuta, Igor Varga 43 sata i 28 minuta, Mario Erdec i Jelena Sekelj za 45 sati i 18 minuta, te Ranko Orehovec za 45 sati i 34 minute. U utrci je ukupno sudjelovao 2.561 trkač. Njih samo 1.779 je završilo utrku, od čega samo 167 žena. Samo 8 Hrvata sudjelovalo je u utrci, a Jelena Sekelj je bila jedina ženska predstavnica. Ivan Štefičar, Marijan Lonjak i Vanja Šomođi bili su pratnja koja je varaždinskim trkačima pomagali u utrci, a i oni su ovaj ultra maraton završili prijašnjih godina.

Ovo 16. izdanje utrke UTMB biti će zapamćeno u povijesti trail trčanja po vremenskim uvjetima koji su predstavljali pravi izazov svakom trkaču i koji su ponovno pokazali da u ovakvim ekstremnim utrkama nema pravila. Osim slijedećeg – trkač ne može predvidjeti sve što mu se ovdje može dogoditi i treba poštivati planinu jer te ona vrlo lako može spustiti na zemlju.

UTMB za svakog ozbiljnog trail trkača ima kultni status i ultimativni je cilj. Cilj do kojeg nije jednostavno doći jer, da bi se uopće prijavio, trkač mora dokazati da ima iskustvo u dugim trail utrkama. Iskustvo se dokazuje skupljanjem bodova na kvalifikacijskim utrkama koje su uglavnom od 70 do100 km i 100 milja. Nakon toga slijedi ždrijeb. U kojem nemaju svi sreće. Pa tako, u želji da ipak slijedećih godina nastupe na utrci, mnogi ponovno moraju sakupljati bodove na kvalifikacijskim utrkama, prijaviti se i čekati rezultate ždrijeba. Zbog toga slobodno možemo reći da je sudjelovanje na utrci UTMB za mnoge višegodišnji projekt i san koji se ne ostvaruje baš tako jednostavno.

Bila je to izuzetno duga planinska utrka u kojoj su trkači prolazili brojnim visokogorskim prijevojima, kroz rijeke, glečere i surov teren, desetak planinskih vrhova. Utrka se trčala po surovom alpskom terenu područja koje okružuje Mont Blanc. Na dva mjesta je organizator na dan utrke mijenjao rutu, od čega je jedan dio promijenjen radi odrona kamenja sa smrtnim posljedicama. Veći dio staze bio je iznad 2000 metara nadmorske visine i trčalo se u različitim vremenskim uvjetima. Startali su s kišom, prva noć je bila hladna i maglovita, jutro su dočekali s nešto sunca ali se nakon podneva vrijeme pogoršalo. Počeo je puhati jak hladni vjetar a organizator je prije uspona na Grand Col Ferret proglasio zimske uvjete i tražio od trkača zimsku opremu. Slijedio je uspon po kiši i hladnom i oštrom vjetru, opet hladna noć. I sunčano i vruće nedjeljno poslijepodne kada je trebalo svladati posljednje kilometre prije veličanstvenog ulaska u cilj u Chamonixu.

Sve to podrazumijeva da su trkači samostalni i pripremljeni na sve izazove koje pred njih stavlja okoliš i vremenski uvjeti, a koji samu utrku mogu učiniti itekako fizički i mentalno zahtjevnom. Jer, i najbolji trkač nije imun na ozljede. A teren je zahtjevan, pogotovo noću, pa ozljede nisu rijetke. Kolovoz na području oko masiva Mont Blanc može biti vruć, sa temperaturama iznad 30 °C, ali i vrlo hladan. Posebno na visinama iznad 2.000m, gdje temperature mogu biti -10°C, s kišom, nevremenom i snijegom. Zbog toga i oprema treba biti odgovarajuća za sve te vremenske uvijete, dovoljna za sate i sate koje natjecatelj provede u utrci, s dovoljno vode i izvora kalorija te prvom pomoći u slučaju neke nesreće.

Iako se njihova Ivančica nikako ne može usporediti s terenom po kojem su trčali proteklog vikenda, trkači varaždinskog kluba uspjeli su se pripremiti za ovu utrku. Strmi i dugi usponi, te isto takvi strmi i dugi spustevi, kamenje i nadmorska visina iznad 2000m nikako nisu obilježje Ivančice na kojoj su, zbog privatnih i poslovnih obveza te limitiranih financijskih mogućnosti, bili prisiljeni odraditi većinu treninga. Tek pred kraj priprema otišli su na par treninga u Alpe i Učku. Sami troškovi prijave na utrku, kao i put i svi ostali troškovi povezani sa sudjelovanjem na UTMB-u, varaždinskom su klubu bili dodatni izazov. U tome su im pomogli, i kojima se od srca zahvaljuju, slijedeći sponzori: Erdec d.o.o., Dječji vrtić Iskrica, Parkovi d.d., Aquakori d.o.o., Zajednica športskih udruga grada Đurđevca, Grafičar d.d., Centar Kovačić d.o.o., Inoxmont – VS d.o.o.

U sportu koji je često opsjednut brojčanim rezultatima i novcem, u ovoj utrci pobjednik ne dobiva nikakvu službenu nagradu. Ovdje se natjecatelji ne nadmeću jedan s drugim, već protiv planine. I sebe samih. Odluka na sudjelovanje u ovoj utrci u sebi ima želju za avanturom, jedinstvenim iskustvom u kojem moraš izvući zadnje atome snage i probiti mentalne i fizičke granice kako bi došao do cilja. Osim mjesece napornih treninga za utrku, adekvatne opreme i visoke razine autonomije, potrebno je i biti u stanju prevladat umor, otrpjeti bolove i zatomiti strahove i sve one emocije (a ima ih mnogo) s kojima se susreću natjecatelji ovakvih utrka mega izdržljivosti. Svi natjecatelji su u toj istoj borbi. Ovdje nema mjesta za ego. I zato među natjecateljima vlada ogromno međusobno poštovanje. I prijateljstvo.

UTMB je utrka koja natjecateljima nudi jedan drugačiji izazov, osim uobičajene borbe s vremenom. Ovo je utrka u kojoj je natjecatelj sam protiv planine, poznate kao jedna od najsmrtnijih planina na svijetu, čija težina je godinama inspiracija mnogim avanturistima.

Ali sve to vrijedno je finiša. Trčanje centrom Chamonixa, kroz ulice prepune ljudi koji svakog natjecatelja pozdravljaju, viču „courage“ i „allez, allez!“ i zvone zvonima svakom finišeru daju osjećaj pobjednika. Što u konačnici i je. Jer za svakog od njih ova utrka je osobno putovanje kroz koje su sami sebe tjerali do nezamislivih razina izdržljivosti, do krajnjih granica, i mentalnih i fizičkih.