Radio Megaton

22. Travanj 2019.
Flash Player is missing from your browser
Četvrtak, 21 Ožujak 2019

Svjetski je dan poezije

Danas je Svjetski dan poezije koji je UNESCO proglasio 21. ožujka 1999. godine s ciljem pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta. Poeziju je ponekad teško definirati. Ona je umjetnički žanr, označava lijepu književnost i žanr u cjelini, ali ona je i konkretni izraz ljudskog duha u umjetnički osjećajnom i ritmičkom jeziku. Djeluje na čovjekovu svijest i osjećaje, sadržavajući u sebi trenutke estetskoga doživljavanja, pouke i spoznaje.

Poezija je bila i ostala sudbina pjesnika. Neka barem na današnji dan postane i sudbinom običnog čovjeka. Ovaj veliki dan obilježava se i u Hrvatskoj brojnim događanjima, a u Varaždinu proslava Dana poezije najavljena je za predstojeći vikend, za subotu, 23. ožujka i nedjelju, 24. ožujka kada Udruga Ritam misli iz varaždina priprema dvodnevnu manifestaciju „Poezijom govorim“. Više o samom događaju pročitajte na http://www.radiomegaton.hr/novosti/kultura/item/5965-u-pjesnicki-maraton-poezijom-govorim-ukljuceno-vise-od-70-pjesnika.html

U svakodnevnoj trci za nečim, ljudi rijetko imaju vremena za lijepu riječ i pjesništvo. Stoga, zastanite na tren i barem danas pročitajte i recitirajte stihove te na taj ili neki sličan način proslavite Svjetski dan poezije.

PISMO MAJCI
Sergej Jesenjin


Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.

Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.

Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.

Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.

I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.

Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.